Već tradicionalno, u subotu, 17. studenoga, u spomen na 18.11.1991., najžalosniji dan bliskije hrvatske povijesti, ali istovremeno i najponosniji, dan pada grada Vukovara, učenici Gimnazije zajedno s profesorima okupili su se u predvorju škole kako bi odali počast svim žrtvama Domovinskog rata, zapalivši svijeće.

Na samom početku, sve prisutne, prigodnim govorom pozdravila je ravnateljica Gimnazije dr. sc. Vesna Vlašić. Istaknula je kako je rat najpogubniji za jedan narod te patnju kao simbol istoga. Uz riječi novinara Siniše Glavaševića "Vukovar, to smo mi!" završila je uvodni pozdrav.

Nakon što su učenici zapalili i poslagali svijeće po ulaznom stepeništu Gimnazije, učenik Andrej Đeraj, istaknuo je kako su književnici toga vremena poticali da ne gubimo nadu, dok neki to rade i danas. Pročitao je pjesmu Hrvoja Hegedušića naslova Vukovar kojom je dao dostojnu književnu notu ovom spomenu. Kako bi spomen bio zaista dostojanstven, prof. Gložinić predvodila je kratku molitvu za sve duše žrtava Domovinskoga rata. Nakon što je prof. Siluković zahvalio prisutnim učenicima i profesorima, svi su miru napustili prostor škole.